Promjene Zakona o strancima iz 2026. donijele su jednu od važnijih novosti za državljane trećih zemalja koji dulje rade u Hrvatskoj: ispit hrvatskog jezika za strane radnike za dio zaposlenih postaje formalno relevantan za boravak i rad. Za nepalske radnike i njihove poslodavce važno je razumjeti dvije stvari. Prvo, ne radi se o obvezi koja se primjenjuje na svakog stranog radnika odmah. Drugo, ključne odredbe o obvezi polaganja stupaju na snagu 4. lipnja 2027., pa 2026. treba iskoristiti za pripremu, a ne za stvaranje panike.
Što se točno mijenja od 4. lipnja 2027.?
Novi članak 92.a Zakona o strancima propisuje da određeni državljanin treće zemlje koji u Hrvatskoj boravi najmanje godinu dana na temelju odgovarajuće dozvole za boravak i rad mora položiti ispit poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Zakon određuje osnovnu razinu A1.1 i povezuje dokaz o položenom ispitu s određenim postupcima izdavanja ili produljenja dozvole.
To znači da ispit hrvatskog jezika za strane radnike nije samo pitanje lakše integracije, nego za dio radnika postaje administrativno važan dokaz. Za poslodavce koji zapošljavaju veće skupine radnika iz Nepala korisno je već sada napraviti evidenciju: kada je radnik počeo boraviti i raditi u Hrvatskoj, kada mu istječe dozvola i kada bi mogao ući u skupinu za koju se dokaz o A1.1 traži.
Zašto se stalno spominje datum 4. lipnja 2027.?
Izmjene Zakona objavljene su 27. svibnja 2026. i u pravilu stupaju na snagu osmog dana od objave. Međutim, zakon izričito odgađa primjenu dijela članka 92.a za godinu dana. Zbog toga je za ovu konkretnu obvezu važan datum 4. lipnja 2027.
Ako netko danas, u 2026., tvrdi da svaki nepalski radnik već mora imati položen A1.1 kako bi radio u Hrvatskoj, to je preširoka tvrdnja. Treba razlikovati sadašnja pravila od obveze koja tek stupa na snagu 2027.
Tko će morati polagati A1.1 hrvatski?
Prema zakonu, obveza se veže uz državljanina treće zemlje koji u Hrvatskoj najmanje godinu dana boravi na temelju određene dozvole za boravak i rad. Za većinu radnika iz Nepala koji dulje ostaju kod hrvatskih poslodavaca ovo će biti posebno važno pri planiranju produljenja ili novog postupka za dozvolu.
Ispit hrvatskog jezika za strane radnike ne treba promatrati odvojeno od statusa dozvole. Najpraktičnije je da poslodavac za svakog zaposlenika vodi tri datuma: početak zakonitog rada, početak odnosno valjanost dozvole i predviđeni datum produljenja.
Tko je izuzet od ispita?
Zakon predviđa iznimke. Ispit ne moraju polagati osobe koje su završile osnovno, srednje ili visoko obrazovanje u Hrvatskoj te osobe koje govore jezikom iz podskupine južnoslavenskih jezika. Odredbe se ne primjenjuju ni na sezonske radnike.
Za većinu državljana Nepala iznimka na temelju južnoslavenskog jezika neće biti relevantna, ali osoba koja je završila obrazovanje u Hrvatskoj može imati drugačiji status. Zato je važno provjeravati stvarnu situaciju pojedinog radnika, a ne primjenjivati isti zaključak na cijelu skupinu.
Tko plaća ispit hrvatskog jezika za strane radnike?
Zakon jasno propisuje da trošak standardiziranog ispita snosi poslodavac. To je važna informacija i za HR odjele i za radnike. Poslodavac koji planira zadržati veći broj nepalskih radnika dulje od godinu dana trebao bi trošak i organizaciju ispita uključiti u plan upravljanja radnom snagom za 2027.
Ispit mogu provoditi ustanove koje ispunjavaju zakonom propisane uvjete, primjerice odgovarajuće škole stranih jezika, sveučilišta ili ovlaštene ustanove za obrazovanje odraslih. Nije dovoljno da bilo koji privatni tečaj izda vlastitu potvrdu ako ustanova nema odgovarajuće ovlaštenje za standardizirani ispit.
Može li potvrda o završenom tečaju zamijeniti zaseban ispit?
Zakon predviđa važnu praktičnu mogućnost. Ako je polaznik završio tečaj hrvatskog jezika i latiničnog pisma najmanje na razini A1.1 kod pravne osobe koja ima suglasnost za provođenje standardiziranog ispita, potvrda o završenom tečaju može se smatrati dokazom o položenom ispitu.
Zato prije upisa tečaja treba provjeriti status ustanove. Za poslodavca nije cilj samo organizirati nastavu, nego osigurati da radnik na kraju dobije dokaz koji je primjenjiv u postupku za koji ga zakon traži.
Što znači A1.1 u praksi?
A1.1 je početna, vrlo osnovna razina jezika. Radnik ne mora govoriti hrvatski tečno niti pisati složene tekstove. Fokus je na osnovnim jezičnim funkcijama: predstavljanje, jednostavna pitanja i odgovori, brojevi, vrijeme, osnovni izrazi iz svakodnevnog života i razumijevanje kratkih, jasnih uputa.
Za nepalskog radnika to u praksi može značiti sposobnost da kaže svoje ime i adresu, razumije jednostavan raspored, pita gdje se nešto nalazi, prepozna osnovne sigurnosne upute i odradi kratku svakodnevnu komunikaciju. Međutim, sadržaj standardiziranog ispita treba pratiti prema službenom programu, a ne samo prema internim frazama koje se koriste na radnom mjestu.
Kako se poslodavac može pripremiti bez nepotrebnog troška?
Najbolji pristup je podijeliti pripremu u nekoliko faza.
- Napraviti popis radnika iz trećih zemalja koji će do 2027. imati najmanje godinu dana odgovarajućeg boravka i rada.
- Provjeriti tko bi mogao biti izuzet od obveze.
- Grupirati radnike prema razini znanja hrvatskog jezika.
- Za početnike organizirati A1.1 program dovoljno rano da imaju vremena ponavljati i polagati bez pritiska roka dozvole.
- Provjeriti je li ustanova koja provodi program ovlaštena za ispit i izdavanje relevantnog dokaza.
- Pohraniti potvrde u kadrovsku evidenciju, jer zakon dokaz povezuje i s evidencijom o radnicima.
Kako se nepalski radnik može pripremati prije tečaja?
Priprema može početi puno prije formalnog ispita. Korisno je svakodnevno učiti 10 do 15 minuta, slušati hrvatski u realnim situacijama, zapisivati najčešće riječi s posla i uvježbavati brojeve, datume, vrijeme i osnovna pitanja. Poslodavac može pomoći kratkim dvojezičnim materijalima i jasnim uputama na hrvatskom i nepalskom.
Česte pogreške poslodavaca
- Čekanje posljednjih nekoliko tjedana prije produljenja dozvole.
- Upisivanje radnika na tečaj bez provjere može li dobivena potvrda služiti kao dokaz.
- Pretpostavka da se obveza već primjenjuje u 2026.
- Miješanje A1.1 obveze za radnike s pravilima koja vrijede za dugotrajni boravak.
- Vođenje evidencije bez točnih datuma početka rada i trajanja dozvole.
- Organiziranje nastave koja je potpuno odvojena od jezika koji radnici svakodnevno čuju na poslu.
FAQ – A1.1 i nepalski radnici
Mora li svaki nepalski radnik već sada položiti A1.1?
Ne. Ključne odredbe o obvezi iz članka 92.a stupaju na snagu 4. lipnja 2027., a primjena ovisi i o vrsti dozvole, trajanju boravka i mogućim iznimkama.
Plaća li radnik ispit?
Zakon propisuje da trošak standardiziranog ispita snosi poslodavac.
Vrijedi li obveza za sezonske radnike?
Ne. Zakon izričito navodi da se odredbe članka 92.a ne primjenjuju na sezonske radnike.
Je li tečaj hrvatskog isto što i ispit?
Ne nužno. Potvrda o završenom tečaju najmanje A1.1 može biti relevantan dokaz ako je program završen kod pravne osobe koja ima odgovarajuću suglasnost za provođenje standardiziranog ispita.
Pripremate nepalske radnike za hrvatski A1.1?
Ako zapošljavate radnike iz Nepala, možemo vam pomoći organizirati jezičnu podršku prilagođenu radnom mjestu, dvojezične materijale i program učenja koji radnike priprema za svakodnevnu komunikaciju. Za formalni dokaz uvijek treba koristiti ustanovu koja ispunjava službene uvjete za standardizirani ispit.
Pošaljite broj radnika, grad i djelatnost na info@nepalskiprijevod.com ili nas nazovite na +385 92 353 3775. Predložit ćemo praktičan model učenja i prijevoda materijala za vaš tim, uz jasno odvajanje edukacije od službenog postupka polaganja ispita.
